Freya - Art kolonija na Visu

Na prvi nas pogled otok Vis najviše privlači svojom izvanredno očuvanom prirodom i jedinstvenim mediteranskim šarmom. Ipak, uz putovanje u vizije prirode, istančanosti zvukova, mirisa i okusa, Vis nam nudi i putovanje u vrlo daleku i tajanstvenu povijest, u doba kad je njgovo ime još uvijek glasilo - Issa. Ako pristanete poći na to povijesno putovanje, ono će vas dovesti sve do neolitičkog doba, gdje prvi put zori kultura ovog otoka. Njegove ljepote vrlo rano prepoznavaju i stari vladari prve Ilirske države, te se na njemu nastanjuju.

Issa nikad ne miruje, ona evoluira brzim korakom, te se već u IV. stoljeću prije nove ere na otoku utemeljuje moćna grčka kolonija tiranskog vladara Dionizija Starijeg sa Sirakuze. Ta je kolonija nastala kao prva kolonija na Istočnom Jadranu, te kao takva ima veliku važnost u trgovini i civilizacijskoj razmjeni. Na ilirsko stanovništvo otoka djeluju grčki utjecaji, i nešto prije nego što je otok proglašen demokratskim polisom, dolazi do prihvaćanja grčke kulture i njihovog načina života. Issa jača crpeći snagu iz svojih vlastitih kolonija od koji je prva bila u Lumbardu na Korčuli, a zatim uspostavlja kolonije Tragurion (Trogir), Epetion (Stobreč), Salona (Solin) i ostale. Te su kolonije bile vrlo bitne za Vis, jer se preko tih kolonija trgovina mogla nesmetano odvijati, čineći tako Issu bogatim antičkim gradom.

Međutim, čak i napredna Issa nije mogla izbjeći neminovne sukobe i ondašnja previranja, te kako bi se oduprla opasnosti od prijetećeg sukoba s Ilirskim vladarima, ona traži pomoć Rimske Republike. Godine 47. prije nove ere, otok naposlijetku gubi svoju samostalnost postajući rimskim municipijem. Ipak, Issin se napredak ne zaustavlja jer je ovo doba obilježeno velikim trgovinskim i graditeljskim usponom. Kolonije ovog otoka ne propadaju pod različitim utjecajima, već rastu i jačaju se. Rimsko razdoblje Issi ostavlja svoja vlastita kulturna dobra od kojih su danas sačuvane terme (javna kupališta) i temelji antičkog teatra na poluotoku Pirovo.

U VII. i VIII. stoljeću otok naseljavaju i Hrvati, te se stapaju s dotadašnjim stanovnicima otoka vršeći tako kulturnu razmjenu. Opet oplemenjeni kulturni život zapisuje novu povijest, kolonije potpadaju pod prošlost, a Issa postaje Vis.

Otok nastoji zadržati svoju trgovačku i pomorsku moć zbog čega dolazi u opasnost od Mlečana koji ga nedugo zatim pokušavaju uništiti odvodeći većinu njegovog stanovništva u ropstvo, te uništavajući njegova naselja. Preostali se stanovnici povlače u unutrašnjost otoka gdje osnivaju nova naselja.

Taj tek početak povijesti govori mnogo o prirodi mističnog šarma otoka Visa. Zapisi se tih davnih događanja ponajprije očituju u kamenim spomenicima stare jezgre, u zidinama i bedemima koje su čuvale stari grad, u tragovima nekadašnjih ulica koje i danas svjedoče o vrlo živoj i bogatoj kulturi. Ostatke te kulture skrivaju i podmorski gradovi kojima danas vladaju davno potopljeni brodovi, oružje, amfore i drugi predmeti. Ali što je najvažnije, otok je osvojio i mnoge zapisane izvore, te se njegovim spominjanjem u istima tek naznačuje stvarna moć jednog važnog nosioca kulture. To su tek neki od razloga koji govore zašto bi Vis valjalo posjetiti, jer povijest koja se zapisuje već tisućama godina pulsira još i danas u svojoj još uvijek živućoj kulturnoj primjenjivosti.